Škujerskom govoru iz srca

U povijesnom dvorištu tisućljetnog dvorca Petrapilosa blizu Buzeta Ogranak Matice hrvatske u Bujama i Pučko otvoreno učilište Buzet predstavili su tek objavljenu knjigu dijalektalne poezije Naš, noše, po nošo Anite Crevatin iz Buja.

Literarni prvijenac Anite Crevatin pun je pjesničkih i proznih zapisa, sjećanja na svakodnevni život u Škuljarima, malom selu Bračanske doline pokraj Buzeta, gdje je Anita rođena u obitelji Ratoša. Ljepota kraja, prikaz života, odrastanja i sjećanja na najbliže još su više izraženi kroz dijalekt specifičan za to usko područje.

Knjiga je predstavljena u popunjenom dvorištu dvorca Petrapilosa

Pozdravne riječi uputio je predsjednik Ogranka MH u Bujama Vitomir Jadrejčić, ujedno urednik izdanja: „Anita već dugo na svom dijalektu zapisuje, stvara stihove, ali smo je tek na jednoj sličnoj prezentaciji u Bujama ohrabrili i nagovorili da objavi u knjizi svoje već napisane priče i pjesme na prekrasnom narječju. Izdavanjem svoje prve knjige poezije, a nadam se da će ih biti još, Anita se uvrštava u krug nekoliko pjesnika i pisaca koji potječu iz ove ovdje Bračanske doline. Hvala svima koji su nam u tome pomogli, naročito sponzorima koji su nam financijski i na drugi način pomogli u realizaciji projekta.“

Knjiga je podijeljena u šest ciklusa koji tematiziraju sjećanja iz djetinjstva, seoski život, običaje i najdraže osobe iz autoričina života. Uz jednostavan izraz i jasnoću kazivanja, autorica vodi čitatelje kroz svoj čarobni zavičaj, predstavivši ga u svoj njegovoj ljepoti i autentičnosti.

Knjiga je bogato ilustrirana izvrsnim crno-bijelim fotografijama bujskog fotografa Slađana Dragojević, uz poneku fotografiju iz obiteljskog albuma. Na kraju knjige nalazi se rječnik s oko 460 riječi na škuljarskom dijalektu, što je pomoć čitatelju izvan tog područja, ali i dodatan doprinos očuvanju lokalnog govora. Autorica je govorila o svom prvijencu i njegovu nastajanju: „Željela sam dati svoj mali doprinos očuvanju materinskog jezika našega škujerskog govora… Znam da moje pjesme nisu biseri poput djela velikih pjesnika, ali su pisane iz dubine moga srca i, što je najvažnije, po noše.“ Uz autoricu, njezine stihove i zapise čitali su autoričin brat Branko Ratoša te Dejana Jermaniš.